Dan Caritasa Nadbiskupije Split

Onaj tko je jak, teško mu se pokazati slabim pred slabim. Biti ranjiv pred slabim ima svoj tijek. On uključuje niz nutarnjih smrti, patnju i pobunu. To nije lako. Otkrivajući ljepotu i svjetlo u onima koji su slabi, jaki počinju otkrivati ljepotu i svjetlo u vlastitoj slabosti. I što je najbitnije, otkrivamo da je slabost mjesto koje potpomaže ljubav i zajedništvo. To je mjesto gdje obitava Bog. Otkriti Boga skrivenog u neznatnosti, to je najveće oslobođenje. 

 


Među malenima ovog svijeta moguće je pronaći zavičaj u kojem naše najdublje „ja“ postaje istinski slobodno te zajedno s malenima kreće u potragu za puninom ljudske stvorenosti.Suočeni s vikom osobe u potrebi, često osjećamo nelagodu, bojimo se kad vidimo nasilje, strepimo pred osobom koja tetura ulicama, pred osobom koja leži u parku, pred osobom koja plače, koja od nas traži vrijeme, susret…

Znamo li da je vapaj siromaha vapaj za ljubavlju, zajedništvom, primijećenošću? Vapaj osobe u potrebi ugrožava našu udobnost, sigurnost, blagostanje. Vapaj nas proziva. Objelodanjuje naše ljudsko siromaštvo.Kad čovjek uživa u svom uspjehu, od drugih traži divljenje. Međutim, kad je čovjek slab potrebno mu je jedno: potrebno mu je zajedništvo. U slabosti je vidljivo koliko smo voljeni, jer smo prihvaćeni radi onoga što uistinu jesmo. To nas vraća u život, jer smo nekomu bitni, netko nam je uputio pogled, riječ…

  1. rujna 2019. godine, obilježili smo ”Dan Caritasa”. Zašto Dan Caritasa? Zar ne bi svaki naš dan trebao biti ispunjen ljubavlju, ali iznad svega podijeljenom…Nismo li na to pozvani?

Ovaj Dan nam želi reći da jedni bez drugih ne možemo, želi nas povezati, osnažiti, osvijestiti prisutnost potrebitih u našim sredinama. Možda nam ovaj dan prvi put daje priliku razmijeniti poglede s onima koje susrećemo samo mišlju, kojima pomažemo, koji nama pomažu… Dan Caritasa želi reći da smo svi dionici Jedne Ljubavi, ljubavi Kristove. Želimo povezati naše korisnike, naše volontere, dobročinitelje, djelatnike, suradnike i osvijestiti da smo svi jedna obitelj. Prekrasno je imati udjela u susretu u čijem je središtu sam Isus Krist, On koji je rekao: „Što god ste učinili jednom od moje najmanje braće, meni ste učinili.“ (Mt 25,40)

 

Naš Caritas nisu samo podijeljene tone odjeće i hrane. Naš Caritas je mjesto gdje se susreću najveće dobro – ljubav i najveće ljudske potrebe. To je mjesto novog rađanja i umiranja, mjesto gdje On dolazi kad ništa ne ostane.

Naš Caritas nije samo pučka kuhinja u kojoj se svakodnevno podijeli 120 ručkova. To je mjesto gdje se podijeli blizina, gdje se zna tko je osoba koja je došla na ručak, zna se što voli jesti, strepi se nad životom ako netko ne dođe po ručak, raduje kada se netko vrati…

Naš Caritas nije samo podjela odjeće. Caritas je Isusov govor… gol bijah i odjenuste me… tj. zaštita ljudskog dostojanstva, odjenuti ga, zaogrnuti ljubavlju, obuti cipele, otići u bolnicu, skriti od pogleda. Sve ono što mi želimo u svojim obiteljima, nastojimo osigurati i pružiti našim korisnicima.

Caritas je mnogima dom, mjesto dijeljenja boli i radosti, potrebe i promjene u životu, sklonište kad nemam gdje, zaštita, utjeha, obitelj… Prvi put hod u slobodi i svijesti koliko uistinu svaka osoba može i vrijedi.

Voljeti ne znači samo nešto činiti za nekoga, nego otkriti mu njegovu vrijednost: otkriti mu jedinstvenost, važnost. To otkrivanje događa se očima, rukama, bojom glasa, kvalitetnim slušanjem, služenjem, darivanjem vremena, darivanjem SADA u koje se smjestilo SVE.

U Caritasu smo svjedoci mnogih susreta. Jedan susret koji svi nosimo u srcu je iskustvo susreta s Njim u liku osobe u potrebi. Na vrata pučke kuhinje Caritasa je pokucao čovjek, skroman, gladan, nama nepoznat. Tražio je jesti, tiho, nenametljivo. Volonterka ga otvorena srca primila i ponudila mu ručak. On je odbio riječima: „Ne, to meni ne pripada. Daj mi samo malo kruha…“ Pružila mu je kruh, susreli su se pogledi. Ona je proplakala, prepoznala ga. Bio je to On, Isus! Vidno potresena i uplakana vikala je Caritasom: „Bio nam je Isus! Gladan, tražio je samo kruh… Prepoznala sam Mu pogled. To je bio On!˝

On je svaki dan s nama. On je jedini koji ispunja naše srce ljubavlju i potiče na dijeljenje iste te Ljubavi. Nošeni iskustvom primljene ljubavi, možemo je darovati drugima.

Neka u srcu svih naših nastojanja bude Bog!

                                                                                                                                                                                                                                       s. Vlatka Topalović

                                      Foto: Borko Gunjača

 

Facebook komentari

komentara

Comments are closed.